Našli smo se u situaciji da nešto moramo reći ili napisati. Stojimo iznad bijelog papira, roje nam se misli, ali ne možemo početi. Ne znamo kako sročiti prvu rečenicu. Poznato?
I što sad, odakle krenuti, vrijeme curi, pritisak raste… A još kad pomislimo da će to netko slušati i čitati, definitivno posumnjamo u sebe. Pa vidimo koji koraci su nam potrebni.
Priprema, priprema, prirprema
Počnite na vrijeme, bez odlaganja, proučite temu i sve dostupne informacije o svojoj temi. Nakon što istražimo temu o kojoj moramo izlagati, razvrstat ćemo sve selektirane informacije u dvije kolone; informacije koje nam idu u prilog, i one koje su suprotne našim stajalištima.
Sve informacije koje nam ne idu u prilog, pokušat ćemo zamisliti kao pitanja iz publike i potražiti odgovore na njih. Od svih koje nam idu u prilog, izabrat ćemo one koje čine glavne poruke našeg govora.
Taktika
Kad smo se pripremili, krećemo na odabir taktike koju ćemo prilagoditi temi i publici; hoćemo li publiku informirati, zabavljati ili educirati? Ovisi o tome tko nam je publika i što od nje očekujemo. Svoj stil prilagodit ćemo prilici i publici.
Nakon odabira taktike, možemo na papiru napisati tri naslova; uvod, rasprava, zaključak i potom selektirane informacije uvrstiti u pojedini od tih dijelova govora. I sad ćemo napisati čitav govor od riječi do riječi. Potom ćemo ga skratiti na glavne natuknice odnosno kratke bilješke.
Napisali smo, što dalje?
Nakon pisanja možemo početi pamtiti i uvježbavati govor tako da ga pročitamo naglas- izmjerit ćemo pritom vrijeme izlaganja.
Potom interpretirati skraćen govor u obliku bilježaka. Kad izmjerimo trajanje natuknica, usporedit ćemo to s trajanjem prethodnog čitanja govora.
Potom ćemo pokušati govoriti na temelju upamćenih natuknica, bez gledanja bilježaka na papiru i izmjerit ćemo vrijeme i ovakvog izlaganja.
Vjerojatno će vrijeme govora „iz glave“ biti najduže, s najviše pauza, i to je realno koliko će vaš govor trajati pred publikom.
“Pokusna” publika
Na kraju možemo pozvati blisku osobu i zatražiti od nje povratne informacije o našem nastupu. Pitat ćemo tu osobu da nam sažeto odgovori o čemu se radi u našem govoru. Iz tog odgovora shvatit ćemo puno o našoj koncepciji izlaganja, te moramo li nešto dotjerati kako bismo bili razumljiviji. Iskoristimo taj feedback za posljednja unapređenja našeg govora.
Ili možemo upaliti kameru na mobitelu i izgovoriti upamćeni govor tako da se snimimo radi naknadne analize. Gledanjem snimke, uvidjet ćemo i sami kako izgleda i kako zvuči naš nastup. Ako imamo mjesta oklijevanja, zaboravljenog teksta, zapinjanja u interpretaciji, označimo ih u bilješkama. Poradimo još malo na upamćivanju tih dijelova. Ako smo tri puta bez zapinjanja izgovorili napamet tekst našeg govora- spremni smo.
Za svaki slučaj
Ipak, napišite si nekoliko viceva, komentara, ili bilo kakvu drugu konferansu za kojom možete posegnuti ako zastanete pred publikom. Primjerice, odlučite što ćete učiniti dok se nastojite prisjetiti zaboravljenog dijela teksta: hoćete li pitati nešto publiku, hoćete li posegnuti za čašom vode, ili ćete rezimirati već izgovoreno. Slobodno pogledajte u bilješke da se prisjetite gdje ste zastali. Ne brinite zbog zastajkivanja, nasmiješite se i samo nastavite!
Više o ovoj temi saznajte na:
https://poslovnouciliste.hr/kako-umanjiti-strah-od-javnog-nastupa/
https://poslovnouciliste.hr/seminari/odnosi-s-javnoscu-marketing-i-prodaja/javni-nastup/